Došao je i taj dan kojem je predhodila doista nemirno prespavana noc. Iako sam naviknut na cesta putovanja odavno me prestala pratit nervoza pred put i nemirno spavanje ali predhodna noc bila je potpuno suprotna. Budio sam se više nego ijednom do sada i groznjikavo cekao prve zrake sunca. Prtljaga sam pomno odabrao i složio u dva originalana kofera ukupne zapremie 80 litara,vecer prije. Oblacim na sebe Nitro hlace i cizme te Hit Air jaknu sa air begovima za zlu netrebalo i uz otkucavanje sedam sati na katedrali palim pilu i krecem na ovaj put zaista dugi put. Avantura koja ce trajat dvadesetak dana uz zacrtani cilj proci kroz jedanaest zemalja i to Sloveniju, Austriju, Njemacku, Dansku, Švedsku, Finsku, Estoniju, Latviju, Litvu, Poljsku, Češku po ponovo preko Austije i Slovenije vratiti se doma. Planiram na putu prevaliti oko 10.000 km. Nadam se da cu tijekom putovanja kroz skandinavske zemlje u kojim dosada nisam nikad bio imati priliku upoznat barem dijelic kulture i ljepota o kojim sam do sada samo preko medija saznavao. Takoder na put sam ponio i jedan mali Olimpusov digitalni aparat (za moje velike nažalost nije bilo mjesta u torbama za motor) koji ce sigurno dobro poslužiti da fotografijom zabilježim najinteresantnije krajolike i detalje na putu.
Prvo tocenje na putu obavio sam u centru Zagreba na Langovom trgu zapisavši stanje kilometar sata koji je pokazivao 5769 km. Prazan grad omogucio mi je da se brzo dovezem na ininu benzinsku pumpu na auto cesti prema Krapini. Kava i krafna uz besplatan primjerak Nacionala i Extre koji ce dobro poslužiti na putu van domovine i vec jurim put sjevera. Ubrzo sam vec na granicnom prijelazu Macelj gdje sam se susreo sa nekim frikom na bembi K 1200 s kojim sam podijelio kratku dionicu puta po Sloveniji do granice na Šentilju.
Pravac prema sjeveru i današnjem cilju puta Nurnbergu na Garminovom GPS Stret Pilot 2620 uredaju vodio je preko Graza i Passaua. Nakon 473 km došlo je vrijeme i za prvo tocenje goriva i to 26 litara super 95. Matemanika je pokazala sasvim solidan prosjek potrošnje od 5,5 l/100km. Vanjska temperatura penjala se na neizdrživih 38 C što je i na motoru stvarno nepodnošljivo, jedva cekam sjever i proljetnih 20 C.
I dok sam u maštanjima na hladniji vrijeme nizao kilometre došlo je vrijeme da se potraži i hotel za prvi pocinak. Sedam stotina kilometara od doma pomocu garminovog izbornika «prenocište» pronašao sam u malenom veoma simpaticnom mjestu Altdorf hotel « Nurnberg Hof».Cijena smještaja sa doruckom od 48€ ucinila mi se prihvatljivom s obzirom na kvalitetu i lokaciju hotela ta sam se odlucio na boravak. Nakon dobre vecere u hotelskom restoranu shrvan od dugog puta zaspao sam ne procitavši ni retka onog nacionala sa inine pumpe.

2.dan
Altdorf-Dohle 642 km.

Shrvan od umora nisam ni cuo olujnu kišu koja je neumorno padala cijelu noc na koju mi je uz konobaricu na dorucku hotela ukazivalo i mokro sjedalo na motoru parkiranom ispod nadstrešnice u dvorištu hotela. Plativši racun od 48 eura spakira sam kofere i krenuo dalje na sjever. Cilj današnjeg dana bit ce u blizini Hambuga udaljen oko 700 km od današnjeg polazišta. Ukucavši u rutu Garmina, Hamburg nije preostalo ništa drugo doli zajahat stroj i krenut na drugu dionicu ture. Stanje kilometar sata pokazivalo je 6476km.Vrijeme je poluoblacno ali najbitnije da se cesta osušila i vec jurim (svih120km/h) autocestom A7 u smjeru Hamburga. Iako je danas subota i vrijeme je odlaska na ljetovanja na autocesti nije velika gužva na kakve sam navikao u Njemackoj i u obicne dane. Nakon prevaljenih 422 km od zadnjeg tocenja zastajem na shelovu benzinsku i tocim 26 l da vam odmah i izracunam da se vi ne mucite to je potrošnja od 6,1 l/100km. Cisto solidno s obzirom da sam na pojedinim mjestima slijedio i neke koji autocestu doživljavaju kao pistu ali to je ipak Njemacka sa blagodatima neogranicenja brzine. Pomalo umoran on jurnjave svracam u Fuldu gardic sa predivnom baroknom arhitekturom i monumentalnim gradevinama. Parkiravši se na središnjem gradskom trgu uputio sam se pronaci foto ducan s ciljem da kupim mali stativ za digitalca pošto sam prisiljen koristiti samookidac na Olimpusu a bez stativa to je prava igra živaca. Ljubazan trgovac u jednom od gradskih foto radnji ponudio mi je na izbor više modela ali odluka je pala pogadate na najmanjeg jer su koferi i ovako vec prekrcani. Posjetivši katedralu i isprobavši stativ nastavljam dalje. Vrijeme se naglo kvari i postaje zima tako da na sljedecem zaustavljanju radi odmaranja koje prakticiram svakih sto kilometara vadim iz kofera podstavu od jakne i pod kapu. Par kapi kiše koje su pocele padati na srecu su bile i jedine tako da sam do drugog tocenja nakon 411 km došao sa potrošenih 25,5 l uz prosjek od 6,2 l/100km. Današnja kilometraža nakon prevaljenih 642 km. ukazivala je da je vrijeme pronaci hotel što je uz Garmina prava igra. Najbliži hotel bio je u malom mjestu Dohle neposredno uz autocestu A7. Ljubazna poljakinja na recepciji «Gasthausa Ludtke» vidjevši me ponudila mi je sobu sa najvecim krevetom cija je cijena uz dorucak svega 28€. Raspremivši stvari te nakon tuširanja i presvlacenja u «civilku»spustio sam se u hotelski restoran na veceru uz neizostavne dvije njemacke pivice. Sit i pomalo uljuljan on pive nije mi preostalo ništa drugo doli napisat ovaj dnevnik i zaspat uz televizor.

3.dan

Dohle-Jonkoping 725 km.

Konacno u hotelskoj sobi. Danas sam stvarno pretjero odvezavši 725 km. Iako mi to nije bila namjera završio sam tu u Jonkopingu 350 km od Štockholma. Planiranu današnju dionicu do Malmea produžio sam vidjevši sutrašnju prognozu koja najavljuje kišu. Sutra cu do Stockholma makar i sjekire padale.
No da se vratim na današnju rutu. Suncan jutro kao stvoreno za vožnju i svježi jutarnji zrak pun kisika iz obližnjih stoljetnih šuma ubrzo su me potpuno razbudili. U GPS sam ukucao cilj puta švedski lucki grad Malme. Ruta koju je sam garmin izbacio vodila je do Puttgardena na sjeveru Njemacke pa dalje trajektom u Danski gradic Rodby zatim preko danske i oresundskog mosta u Malme.
Koristeci prednosti motora na ukrcaj na trajekt cekao sam svih pet minuta. Automobila koji su cekali na ukrcaj bilo je za više od tri trajekta. Zadivljujucom brzinom i organiziranošcu u luci dvoetažni trajekti su se praznili sa pristiglim autima i punili novim pomocu rampi u dva nivoa. Nakon jednosatne vožnje koju sam iskoristio za razgledanje trajekta i obilazak paluba stižemo u dansku. Neposredno nakon izlaska sa trajekta docekala me je granicna policija i uz kontrolu putovnice ubrzo sam vec jurio prema švedskoj. Malo vremena koje mi je trebalo da prodem kroz dansku na tom pravcu posjetilo me je na jednu našu susjednu državu. Danski most na tom pravcu fascinirao me je svojom pojavom ali sam sa nestrpljenjem cekao da se pred mnom pojavi najduži evropski most od 20 km Oresund. Prilaz do mosta vodi kroz tunel ispod mora u dužini 3 km a nakon toga otvara se nestvarni prizor mosta monstruma. Pokušavajuci u vožnji napraviti par fotografija umalo sam se neslavno proveo nakon udara vjetra koji je na sredini mosta zavidne jacine a i puše s boka. Spustivši se s mosta zastajem u turistickoj kuci na ulazu u švedsku. Otkrivam besplatan interne i cekiram svoj email te surfam po stranicama sa prognozom vremena. Sutrašnja najava kiše u ovom dijelu švedske navodi me na promjenu plana puta i odlucujem se odvesti još više sjevernije. Uz par stajanja i jedno tocenje tijekom kojeg sam upoznao znatiželjnu švedanku koja je na pumpu došla kupiti sprej za lanac za svoju hondu 650 ubrzo sam stigao u Jonkoping. Hotel do kojeg me je garmin odvezao bio je zakljucan pa nakon uzaludnog zvonjenja odlucujem se za drugi na garminovom popisu. Dovezavši se do adrese koja je bila ispravna ipak nisam mogao pronaci ponudeni hotel, tog trena se stvorio jedan ljubazni gospodin koji se uhvatio za glavu nakon što je vidio moju tablicu i sam prepoznavši hrvatsku zastavu, objasnio mi je da je taj hotel promijenio ime i sad se zove Park inn.
Na recepciji uzimam sobu po cijeni od 675 SEK i jurim pod tuš. Bembu parkiram u javnoj garaži i nakon kratke šetnje po gradu odlazim na spavanje. Veceras mi one pive zaista nisu potrebne jer cu zaspat cim legnem u krevet.

04 dan

Jonkopig-Stockholm 369 km.

Probudivši se u zaista odlicnom krevetu bacam pogled kroz prozor i sa gadenjem primjecujem da vani pljušti kišurina ona koju su metereolozi sinoc i najavili. Ali što je tu je na to sam se i pripremio pa nakon dorucka sa pravim švedskim stolom,ipak sam u švedskoj, pakiram stvari i navlacim kišno odijelo. Prije paljenja motora nadoljevam na hladno pola litre ulja. Bemba je pravi potrošac ulja ali dok je valvolin sponzor puta to i ne predstavlja neki problem.
Današnji cilj puta je glavni gran Švedske Stockholm udaljen 330 km na sjever. Kiša je neumorno padala pa sam brzinu prilagodio uvjetima ne prelazeci dozvoljenih 110 km/h. Auto cesta E4 po kojoj se vozim prolazi pokraj velikog jezera Vattern i nepreglednih polja. Uz autocestu primjecujem na stupove postavljene stare avione i to na više mjesta. Kratko zaustavljenje radi fotografiranja sa jednim od njih i nastavljam do Norkopinga. Tu prvi puta vidim Balticko more.Snimam par fotografija mjesta koje se cinilo dosta pusto neznam dali zbog vremena ili doba dana. Kiša koja je i dalje numorno padala tjera me da nastavim do cilja i svlacenja silne opreme sa sebe. Ušavši u centar grada i poprilicnu gužvu na cesti ponavljam istu proceduru sa pronalaženjem hotela pomocu garmina. Treca sreca hotel koji je zadovoljio moj vjet da ima u podrumu garažu zvao se Mornington i nalazi se u samom centru grada. Nakon cekiranja i provlacenja kartice na recepciji dobivam karticu od sobe te se konacno mogu raskomotiti i svuci iz odjela u kojem više slicim na ronioca nego na motociklistu.
Poslijepodne sam iskoristio za šetnju po gradu koji mi se zaista svidio na prvi pogled. Ulice su prepune raznolikih ducana ali cijene i nisu prihvatljive te su uz popuste koji sad vladaju više od onih u italiji ili njemackoj za duplo. Od shopinga ionako nema ništa jer za stvari ionako nema mjesta. Vrijeme je za potražit neki dobar restoran pa nakon vecere uvuc se u kravat.

05 dan

Stockholm-Umel 685 km.

Što napisat za današnji? Odlicno vrijeme sa temperaturom od 19 c i poluoblacnim nebom iskoristio sam za odvest opet pozamašan dio puta u iznosu od 685 km. Pred menom je još svega 400 km do krajnje sjeverne tocke Baltickog mora,a nakon toga mjenjam smjer i pravac jug u toplije krajeve.
Ali da krenem redom. Prilikom paljenja motora u garaži hotela iz motora se zacuo neki strani mi zvuk pa sam iskoristivši boravak u Stockholmu pomocu Garminovog GPS-a potražio BMW-ovog dilera. Nakon desetak minuta vožnje od hotela ulazim u salon i obracam se djelatniku servisa. Bez suvišnog cekanja motor mi je pregledan i nakon više uzastopnih paljenja pri cemu se još jednom oglasio onaj cudan zvuk djelatnici servisa su zakljucili da je sve ok i da slobodno mogu nastavit put.
Ukucavši novi cilj Umel ubrzo sam napustio švedsku metropolu i ponovo po cesti E4 voziom u pravcu sjevera. Za razliku do sad E4 koja je autocesta postaje sve više magistralna cesta sa tri trake koje se kontinuirano izmjenjuju.
Prvo zaustavljanje napravio sam u gradicu zvucnog imena Uppsala privucen crkvom koja se vidi iz daljine koja me neodoljivo podsjetila na Ðakovacku katedralu. Par fotografija za uspomenu ispod spomenute crkve i vracam se na E4. Brzina od 110 km na ovakvoj cesti i nije neko juranje ali primjecujem da me jedan motorista u stopu prati. Nakon nekog vremena prepuštam stranca da me pretekne i sljedim njegovu brzinu kojom sam podigao prosjek ali imao sam osiguraca pred sobom od skupih kazni. Takvom vožnjom i potrošnja je porasla te sam morao na pumpu sa nepunih 400 km od zadnjeg tankanja. Naravno da na takvom putu ne cekam do zadnje kapi tako da sam u moj trideset litreni rezervoar nalio dvadesetšest litara super devedesetepetice.
Nastavljam dalje cestom koja na ovoj dionici cesto dolazi do ruba baltika kojim me oduševio svojom ljepotom. Na jednom od mnogobrojnih odmarališta uz cestu zastajem kod kioska sa informacijama za turiste. Želim doznati dali i gdje mogu zaroniti sa bocama u Baltiku. Ljubazna djelatnica me upucuje u pedesetak kilometara udaljen Hudiksvall. Dobivši u turistickom uredu broj telefona od vode volonterskog ronilackog kluba ubrzo smo kontaktirali. Namalo iznenaden za mojom željom da zaronim u Baltiku a nakon upita od kud dolazim i njegove konstatacije da je Jadran fantasticna destinacija za ronjenje,morao sam mu objasnit da znam da je Baltik mutno more ali da zbog stjecanja još jednog iskustva želim da zaronim. Nažalost nije mi mogao organizirat zaron u tako kratkom vremenu (ponudio sam mu da cu danas i sutra ostat tu) tako da sam odustao od daljnjeg dogovora. Možda pronadem neki organiziraniji klub na ruti.
Sljedece stajanje na putu imao sam u Harnosandu jer je trebalo nešto i zalogajit. Iako uz cestu nisam nigdje vidio janjetinu i svinjetinu na ražnju ipak se u švedskoj može dobro jesti. Idilicno mjesto,dobra hrana te nakon par fotografija za uspomenu jurim dalje prema Umeli.
Neposredno prije ulaska u centar Umele tražim pomocu GPS-a hotel. Odlucujem se za prvi simbolicnog imena First te nakon saznanja da imaju garažu za bembu uzimam sobu. Cijena ponovo nemala 720 SEK. Ali hotel je stvarno Ok. Nakon šetnje po gradu i pivice u pabu provjeravam emailove u lobiju hotela. Shrvan od napornog dana odlucujem se napisat ovaj dio dnevnika i uvalit u ogroman krevet.

06 dan

Umel- Oulu 583 km.

Ponovo jedan idealan dan za vožnju. Današnja ruta završavala je u Finskoj u gradu Oulu. Jutarnja kontrola motora,ukucavanje u GPS pocetnu i krajnju tocku rute i ponovo se vozim po legendarnoj E4 u smjeru sjevera.Za razliku od prije kako cesta odlazi sjevernjije tako se i drasticno pogoršava. Na pojedinim mjestima pretvara se u makadam i vožnja postaje nimalo dosadna. Na ulazu u Pitel zastajem na benzinsko natocit gorivo i susrecem se za zanimljivim njemcom koji se na slican put mojem uputio na skuteru, doduše skuter ima 650 ccm ,a zove se Suzuki Burgman.
Sljedece zustavljanje odradio sam ugledavši BMW-ov ducan pored ceste. Dobro opremljena prodavaona motociklisticke opreme i nisam mogao odoljeti da si umjesto suvenira kupim jedne tople moto rukavice iako neznam cumu ce mi služit pošto moj bembac ima grijane rucke.
Grad koji sam naumio posjetiti zvao se Lulel a razlog je uz rucak bio i posjet PADI-jevom ronilackom centru kojeg sam vecer prije pronašao na internetu. Možda cu tu imat više srece i uspijem zaronit. Adresu sam brzo pronašao ali nažalost i tu sam mogao samo poljubit vrata koja su bila zakljucana. Razlog je dvosatno?!?! radno vrijeme. Definitivno odustajem od ronjenja u Švedskoj ionako je more katastrofalno loše vidljivosti, možda malo bolje od naše Save.
Vozim se dalje i u jednom trenutku na cesti primjecujem nešto nalik putnoj torbi ispaloj iz nekog auta ili možda motora. Zaustavljam se da sklonim mogucu «minu» sa ceste. Da naravno da sam zadovoljio znatiželju ali torba je bila prekrcana nekih glupostima koje sam sve ostavio na vidnom mjestu uz cestu.
Uz mjesto Tore nalazi se i najsjevernija tocka Baltickog mora i zastajem da snimim par fotografija uz zanimljiv svjetionik sagraden 1871.Oldtimer je do danas u funkciji. Svjetionik je celicne konstrukcije a može se besplatno razgledati. Iznenaduje me i natpis na jednoj od kuca u blizini, koja nudi smještaj motociklistima besplatno.
Uskoro se približcavam i svojoj najsjevernijoj tocki puta nakon koje se smjer na ekranu GPS promjenio u istok pa jugoistok te nedugo u jugo. Približivavam se Harapandi i granici sa Finskom. Na garnici srecem dva policajca koji me zacudeno pitaju kuda idem a nakon mog odgovora doma, nije im ništa jasno bilo, ali to je njihov problem.
Vožnja po Finskoj donosi neke promjene u kvaliteti ceste koja je sad iz naziva izgubila slove E i ostala je samo cesta 4. Do Oulua sam došao relativno brzo vozeci se iza nekog lokalnog stret fightera u starom audiu 80 sa velikim ispušnim cjevima i stražnjim spojlerom. Asistenciju kod odabira hotela ovog puta nisam imao u mojem Garminu pošto ocito nisu ukucani hoteli po ovom djelu finske u softver. Nedugo pošto sam dobio sobu sa pravom finskom saunom u njoj bio je pravi gušt popiti pivo nakon današnjih 583 kilometara.

07 dan

Oulu-Jamsa 644 km.

Probudivši se otvaram prozor sobe i bacam pogled prema bembi parkiranoj ispod,dobro je sve je ok iako je ostala na nezakljucanom parkiralištu. Ma dobro ovdje su ipak fini ljudi pa ipak sam u Finskoj. Iako su prognoze na internetu najavljivale danas loše vrijeme jutarnja slika vremena bila je ipak fantasticna. Ali ne zadugo.
Za danas sam si odredio doci do Jyvaskyle grada poznato po svjetskom prvenstvu u reliu koji se vozi ovaj vikend. Ne tražeci najkracu rutu krecem uz more prema Kokkoli cestom br.8 . Na samom izlazu iz Oule zastajem u lokalnom muzeju automobila. Ne baš prebogata zbirka automobila ali ipak su me oduševile varijacije vozila za vožnju po snjegu i ledu. Nastavljam prema jugu te kod Ranjajokija skrecem sa ceste prema vikenda naselju i plaži. Hotel koji se nadvio nad plažom za divno cudo ima mjesta i uz cijenu od 85€ za nocenje mogao bi postat gost ali vrijeme koje se vec podosta pokvarilo tijera me dalje. Vrativši se na glavnu cestu kod kakkole nastavljam put dalje cestom br.13. Kod Saarijarvia na kojem se nalazi jedan od niza u skandinavskim zemljama napravljen vodoskok u jezeru vadim aparat i radim par kišnih snimaka. Kiša sve jace pljušti.
Prije nego li sam se vrati ponovo na legendarnu cestu br.4 na jednom od mnogobrojnih odmarališta iz šume su se odjednom stvorile dvije finkinje na nekim sivim ogromnim konjima. Ponudivši prvoj da se mjenjamo za «konje» simpaticno je odgovorila da misli da ona ima premalo konja i ponisno odjahala dalje u šumu. Tada sam si pomislio koliko bi mi stvarno vremena trebalo da prodem ovaj put da sam na njega krenuo pravim konjem, možda godina ili dvije.
U Jyvaskylu sam stigao oko 18 sati i tražim hotel ali ovaj puta bez pomoci GPS-a pošto i ovaj dio evrope nije pokriven sa detaljnom kartom. Nakon nekog vremena ugledavši reklamu hotel doznajem od recepcijonara da sigurno necu naci sobu u gradu a ni bližoj okolici zbog relia. Zamolivši ga da mi proba pronac neku sobu u okolice nakon par poziva upucuje me u mjesto udaljeno 25 km od grada gdje mi je uspio pronac slobodan smještaj. Silazim sam glavne ceste i dolazim na neku farmu konja na kojoj bi trebao po opisu biti taj hotel. Prizor koji sam ugledao da mi domacin nudi bukvalno malo vecu kucicu za pse za 20€ totalno me zapanjio. I bez pozdrava odlazim iz tog groznog mjesta i zaustavljam se u Jamsi gdje sam uspio za nemalih 85€ dobit slobodnu sobu. Hotel je sav u reli stilu a i gosti su skorom svi tu zbog sutrašnjeg relia. Veselim se sutrašnjem danu ali nadam se da ga loše vrijeme nece pokvariti. Odo na spavanje.

08 dan

Jamsa – Lahti 351 km.

Do danas sam o fincima imao zaista fino mišljenje ali dogadaj na recepciji hotela, dok sam došao potvrditi ostanak u hotelu i sljedeci dan, potpuno me razocarao. Dogovorenu cijenu boravka od 85€ za jednu noci ili 150€ za dvije preko noci su mi na zaista neshvatljiv nacin izmijenili tako da su za samo za ovu drugu noc tražili 150€. U razgovoru sa menadericom hotela koju je rececijonarka pozvala nakon mog negodovanja ni nakon mog inzistiranja da mi argumentira razlog takve promjene nisam dobio nikakvo suvislo objašnjenje osim toga da se danas odražava u tj regiji reli i da je cijena sad 150€ za noc,kao da jucer nisu znali da se danas tu vozi reli. Doista razocaravajuce a ovakvu stav siguran sam rijetko cete doživjeti i bilo kojo zemlji osim tu u finskoj na recepciji hotela «JAMSA». Razmišljajuci što napraviti odlucio sam se na onu staru pametniji popušta i otišao sam iz tok ukletog hotela. Ono što se danas nudilo ipak je puno vrjednije od natezanja se nekim jadnim ljudima na recepciji hotela.
Na nasteovoj benzinskoj kupio sam program relija i nakon pogleda na itinerer današnjeg dana a i sati koliko je trenutno izbor je pao na odlazak na peti brzinac dana. Blagodati dolaska na reli motorom ovom su prilikom došle do pravog izražaja jer sam do parkirališta za motore udaljeno od staze svega stotinjak metara dok su automobili bili parkirani i kilometar daleko. Slika ista kao svugdje na relijima svjetskog prvenstva. Mnoštvo ljudi sa nacionalnim zastavama svojih vozaca uz navijanja sa neizbježnim grupama u poprilicno alkoholiziranom stanju strpljivo cekaju dolazak prvog vozila. Uzdasi nakon prolaska i ovacije onom koji u zavoju napravi neku pogrešku zvucna su kulisa duž citave staze. Odgledavši prvih dvadesetak automobila odlucujem se na odlazak na osmi brzinac na kojem cu se susresti sa prijateljima iz Zagreba koji su trenutno na radu u Švicarskoj a dio godišnjeg odmora odlucili su provest u finskoj na reliu. Ponovo se probijam sa motorom do stotinjak metara udaljene staze i uskoro nalazim Lori i Davora. Baš se lijepo susresti sa poznatim ljudima tako daleko od kuce i ispricati se na hrvatskom.
Pozdravivši se od poznatih krecem prema Helsinkiju i nalazim odlican hotel u gradicu Lantiu.
Iako sam danas odvezao najmanje kilometra na putu ipak se nakon današnjeg dana osjecam dosta iscrpljeno a tome je svakako razlog bilo i hodanje za traženjem cim bolje pozicije za gledanje relia. Sutar planiram put do nedalekog Helsinkija.

09 dan

Laht-Helsinki-Tallinn 133 km.

Prije odlaska iz Lahtia odlucio sam se prošetat po gradu pošto mi je hotel bio u samom centru. Na jednom vecem trgu zapažam dosta ljudi koji se muvaju oko štandova na kojima su se nudile stare polovne stvari. Bilo je odista svega ali trgovina i nije nešto išla osim prodavacu kruha pred cijim je kioskom stajalo u redu podosta ljudi. Na drugo dijelu trga svoju su robu na štandovima nudili prodavaci voca i povrca. Ono što me iznenadilo svakako je bilo prodavanje krumpira na litre i to u tri velicine posuda, nešto kao kod nas kad kupujete kestene od ulicnog prodavaca.
Odlazi u sobu po stvari i skidam podstave iz jakne i hlaca. Vanjska temperatura iznosila je 20 c a ni kišnih oblaka nije bilo. Autoputom na kojem vlada rijedak promet ubrzo sam stigao u Helsinki. Prvo sam pokušao naci sobu u hotelu ali me je i tu recepcionarka uvjerila da je necu naci osim u pedesetak kilometara udaljenim mjestima. Ne preostaje mi ništa drugo nego smještaj potražiti u susjednoj Estoniji i to u njihovom glavnom gradu Tallinnu. Na terninalu u luci kupio sam kartu u jednom smjeru sa brzim brodom koji je polazio u 16 i 30. Vrijeme do onda proveo sam u ugodoj šetnji po finskoj metropoli. Sliku za uspomenu snimio sam kod njihove najpoznatije gradevine «Lutheran katedrale» sagradene 1852 godine.
Približavalo se vrijeme ukrcaja na trajekt te sam se požurio u luku na trajektni terminal. Cekajuci da se podigna rampa za ukrcaj prilazi mi bracni par njemaca i zacudeno me pitaju dali sam iz hrvatske nakon mog potvrdnog odgovora uptao sam ih odkud oni na biciklima dali idu na jednodnevni izlet u Tallinn. Odgovor je bio sasvim drugaciji,oni naime putuju biciklima prema njamackoja u skandinaviju su došli brodom. Ugodan razgovor nastavili smo nakon ukrcaja na brod. Za tocno sto minuta vec smo bili u osamdeset kilometara udaljenom Tallinnu. Tu problema sa hotelom nije bilo a po kvaliteti ali ni po cijenama ne zaostaju nimalo za skandinavcima.
Simpatican stari grad prepun lokala pravo su mjesto za one željnih dobrog provoda. U jednom od njih upoznao sam se sa casnikom finske vojske koji me zapanjio poznavanjem povijesti zemalja na našem prostoru iako nije nikad bio tu. Popivši par zdravica za finsku i hrvatsku dobro se napricavši sa neznancem uskoro sam otišao na spavanje.

10 dan

Tallinn-Riga 363 km.

Ponovo jedno kišno jutro tjera me da se vec u hotelu obucem u kišno odijelo. Današnji cilj puta je Riga u susjednoj državi Litvi. Cestama na kojim su vladali gradevinski strojevi približavam se granici sa Litvom. Na granici žena u uniformi nakon kontrole dokumenata propušta me ali zamoljen da odgovorim na neku turisticku anketu ostajem još neko vrijeme na granici. Odgovarajuci na pitanja ujedno sam si napravio i pauzu puta. Vozim dalje uz more prema jugu i latvijskoj metropoli Rigi. Na otprilike 20 kilometara do Rige doslovno iz žbunja mi se baca na cestu neki uniformirani za kojeg sam poslije shvatio da je policajac. Okrecem se na cesti i vracam prema njima. Tu je bila vec jedna «Žrtva» sa kojom sam izmijenio par rijeci dok su policajci mudro pregledavali moje vozacke isprave. Naravno da sam morao platit kaznu od 30€ za prebrzu vožnju iako se znak ogranicenja brzine najvjerovatnije sakrio ista tako dobro kao i ova dva policajaca. Pristao sam na placanje kazne ali uz uvjet da mi to njegov kolega snimi sa mojim fotoaparatom. Nakon prvotnog negodovanja ipak su pristali kad sam im objasnio da sam novinar i da ce i oni biti dio ove price.
Zastavši pred jednim od brojnih semafora koji su regulirali promet na jednom traku tih magistralnih cesta prišao mi je motorista sa triunfom, finac koji se uputio na put ni manje ni više nego na Hvar. Naravno da smo se dogovorili da stanemo na prvoj benzinskoj. Ugodan razgovor potrajao je gotovo cijeli sat. Iako smo išli u istom smjeru njegova žela je da cim prije dode na Hvar razišli smo se pred ulaskom u Rigu gdje sam ja odlucio prespavati. Riga me je zaista ugodno iznenadila sa bogatstvom gradevina i fascinantnim starim gradom. Prepuni lokali i mnoštvo turista podsjecali su me na neka mondena ljetovališta sa daleko boljom klimom.

11 dan

Riga-Varšava 767 km

Pred menom je još jedna dugacka ruta na putu po Baltickom pravcu a cilj mi je bio u Litvi u gradu Kaunasu. Krenuvši iz odlicnog hotela «Ridzene» vani me je docekala kiša koji me taj dan neumorno pratila. Prvo jutarnje iskušenje bilo je pronaci izlaz iz grada pošto detaljne karte za taj dio Evrope ne postoji u mom GPS-u. U jednom momentu sljedeci orijentir pravca u kojem bi trebao nastaviti put na jug našao sam se u slijepoj ulici tj. na gradskom smetlištu. Nakon polusatnog lutanja po ulicama Rige konacno sam se našao ponovo na E4. Promet na ovom dijelu puta bio je relativno rijedak. Na pojedinim dijelovima ceste vozio sam se po raskopanim makadamskim dijelovima nalik na motokros stazu. Sva sreca da sam sa maxi enduro motorom koji i ovakve putove može sa lakocom savladati. Posljedice ovog dijela puta bile su vidljive samo na estetskom dijelu ali pranje je ionako uzaludno po ovako nestabilnom vremenu koje me prati. Negdje pred granicom sa Litvom dok je žarulja rezerve vec odavno svjetlila morao sam tankirat na benzinskoj vrlo sumnjivog izgleda. Prastar dvije mehanicke pumpe pod rasklimanom malom nadstrešnicom i pokraj postavljen kontejner sa malim prozorcicem okrenutim prema pumpama. Glas iz kontejnera pozvao me nakon što sam bezuspješno pokušavao pokrenuti pumpu da prvo platim a tek onda cu moci utociti to unaprijed placeno gorivo. Nakon ovog tankiranja nedugo nakon prvih stajanja rad motora postao je dosta nemiran i gubio se «leg» gas. Vec podosta iznerviran od vožnje i vremena koje vlada došao sam i do današnjeg odredišta Kaunasa u Litvi. Na ulazu u grad snimio sam par fotografija za uspomenu pred impozantnim natpisom imena grada ali to je i jedino što me impresionirao i nije mi dugo trebalo da promijenim odluku i produžim putovanje. Varšava je prvi veliki grad do kojeg je trebalo odvesti još tristotinjak kilometara. Noc se vec odavno nadvila nad poljskom metropolom koja me oduševila sa nocnim izgledom velikih zgrada u starom dijelu grada dok sam pokušavao naci hotel. Nakon par neuspješnih pokušaja konacno sam na recepciji jednog od Ibisovih hotela našao slobodnu sobu. Iako bi hoteli tog lanca trebali biti skromniji po opremljenosti ali isto tako i jeftiniji od ostalih u to se nisam uvjerio jer dok se na osnovnu cijenu plati «dodatno oprema» garaža i dorucak cijena je iznosila isto kao i u hotelima u kojima nisam uspio naci slobodnih soba ali su svojim izgledom odavali puno bolju kvalitetu. Da ne spominjem sobu u kojoj je tako zaudaralo na duhan da sam cijelu noc spavao sa otvorenim prozorom.

12 dan
Varšava-Zagreb 1026 km.

Jutro u Varšavi iskoristio sam za vožnju po gradu i slikanje kontrastnih primjera arhitekture koji u ovom gradu zaista možete vidjeti na svakom koraku. Ispucavši seriju snimaka orijentiram se ponovo prema Garminovon GPS-u i pronalazim izlaz iz grada u smjeru slovacke granice.
Današnji itinerer puta zamislio sam da se pokušam dovesti do Zagreba do kojeg sam imao preko tisucu kilometara. Sad vec sa zavidnom kondicijom u savladavanju maratonskih dionica morao sam da ostvarim taj cilj i riskirati u pogledu ogranicenja brzine i nadati se da loše vrijeme ne pogoduje policijskim radarima. Prošavši kroz Krakov uskoro sam se našao na granici sa slovackom koju sam bez posebne provjere kojih je bilo na svi ostalim granicama prošao. Kroz slovacku sam docekao i da se vozim po zavojitim cestama penjuci se i spuštajuci preko brda. U zakopanima poznatom slovackom skijaškom centru dostigao sam i najvecu nadmorsku visinu na putu od 980 m. Zastajem uz cestu da snimim par fotografija ali tempo koji sam si zadao ne dozvoljava mi dulju stanku. Ubrzanim tempom dolazim do madarske granice na kojoj me dva madarska carinika gledaju kao neko cudo i dive se mom motoru. Nakon pitanja o težini i kubicima motora propuštaju me preko granice. Sad se vec osjecam kao doma iako mi je madarska zemlja u koju vrlo rijetko navracam ali znam da je sljedeca granica Gorican pa auto cestom do Zagreba. Nakon granice ceste su kroz madarsku ponovo postale ravne i uskoro ulazim u Budimpeštu. Neka cudna logika obilježavanja pravaca odvela me u središte budimpešte kroz koju sam se sad vec podosta umoran nakon polusatne vožnje uspio probiti na drugu stranu Dunava i pronaci pravac prema Balatonu. Kad sam na izlazu iz grada ugledao tablu Zagreb 390 km imao sam osjecaj kao da je Zagreb tu na 5 minuta vožnje. Ušavši na autocestu koja vodi prema Balatonu pocela me hvatat noc. Nažalost autocesta je izgradena na samo sedamdesetak kilometara a ostatak ceste vodi uz jezero na kojem vlada puna turisticka sezona i dosta gust promet. Tjeran motivom spavanja u vlastitom krevetu izvlacim onu skrivenu energiju koju svi imamo i dolazim na našu granicu. Policijska revnosna kontrola pa carinica koja je nakon upita dali imam što za prijaviti i mog odgovora da imam jednog malog soba uputila jedan vrlo zbunjeni pogled. Ubrzo sam joj pojasnio da je sob plišani i da uz moje osobne stvari nije baš bilo mjesta stvarima za shoping na što me sa smiješkom propustila. Pred menom je bilo još svega stotinjak kilometera i svjetla najljepšeg velegrada na svijetu su se nakon ne štedeci gas uskoro ukazala.

-Na putu sam prošao ukupnom 7003 km i potrošio 442 l benzina što je prosjek od 6,3 l/100km.
-Potrošio sam 3L Valvoline ulja.
-Potrošio dvije metzeler gume.